HRVATSKA STRATEGIJA ZA BOLJITAK KROZ JEDRENJE

Šime Fantela i Igor Marenić hrvatska jedriličarska posada u klasi 470 na Svjetskom prvenstvu u Argentini osvojila je zlatno odličje i tako Zadar potvrdili kao sportsku destinaciju zemaljske kugle, a Hrvatsku kao jedriličarsku velesilu! U posljednjih sedam godina računajući najnoviji uspjeh osvojili su dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Iako sam još prije 10-tak godina napisao nešto slično, a ovaj tekst sam objavio u Morskom prascu prije dvije godine, potaknut posljednjim uspjesima Zadarskih jedriličara ponovo ga objavljujem.

***

Hrvatska strategija za boljitak kroz JEDRENJE

  1. Ocjena stanja
  • Traže se nekakvi moćni strani investitori.
  • Računa se sa sredstvima EU kao jedinim mogućim spasonosnim pokretačem
  • Opće mišljenje je da se bez kredita i banaka ne može ništa učiniti.
  • Uvoz je mnogo veći od izvoza.
  • Populariziraju se pogrešne vrijednosti a one prave koje bi trebalo isticati se ne ističu koliko bi trebalo
  1. Što bi trebalo učiniti
  • Stvoriti uvjete za razvoj vlastitih proizvodnih pogona. KAKO? Donijeti STRATEGIJU RAZVOJA RH. Ne, nije nam potreban materijal od tisuću stranica ispraznih ekonomskih fraza, fisibility studija i beskonačnih analiza. Treba se samo odlučiti da je Hrvatska najpogodnija za POLJOPRIVREDU I TURIZAM. I nije neka novost.
  • ALI NE OVAJ TURIZAM koji je uspješnost ocjenjivao po broju stranih gostiju i po broju ostvarenih noćenja. Ne takav turizam. Sasvim drugačiji turizam koji bi bio pokretač proizvodnje. Turizam koji bi se bazirao na tome da je Hrvatska zemlja za jedrenje i da je to jedrenje dostupno svakome. Prošireno za morske sportove.

E sad da to objasnimo analogno na primjeru najrazvijenije trurističke zemlje u Europi… Austrije.

Kod njih je turizam razvijen na bazi PRIRODNE NEPOGODE. Naime snijeg nije ništa drugo do padalina, rezultat lošeg vremena, pošast koju treba čistiti kako bi se mogao odvijati promet. Ali pametni vlastodršci u Austriji napraviše od toga bazu na kojoj su sagradili cijelo svoje turističko ali i privredno blagostanje.

KAKO ?

Prvo populariziraju sport. Skijanje. Nešto najsmješnije što se može zamisliti, naime treba se popeti na brdo i spustiti se sa brda dolje. Što više izmisle čak i nekoliko disciplina od jedne te iste besmislene radnje. Slalom, veleslalom, Super-G, spust, pa skijaško trčanje, pa skokovi, itd…. razvili su niz žičara, gondola, vučnica, kako bi otpremili skijaše na brdo sa kojeg se oni spuštaju u podnožje, i posijali konobe u kojima se pije Jager tee, Neka rakija, ili Schiwasser za mlade. Onda su sva svoja brda i brdašca koja su imala uvjete, dakle iznad 1000 metara umjetno osnježili, kao ne bi ovisili o onim prvobitnim prirodnim nepogodama na osnovu kojih je sve nastalo. Nesmiljeno su poticali gradnju turističkih smještajnih kapaciteta a popularizacija svega toga je išla kroz obavezan predmet u školama- skijanje, i obaveznu ne minutažu nego i po nekoliko sati trajanja prikazivanja svih tih skijaških bravuroznih događanja na državnoj TV.

I sad ono glavno: U Austriji se proizvodi sve za skijanje. Žičare grade sami, imaju u svakom manjem mjestu neku tvornicu skija, skijaških cipela, skijaških rukavica, jakni, hlača, podhlača, majca, vezova, štapova….itd. I to u desetak varijanti. Jedne su cipele za skijanje, druge za penjanje pa spuštanje, treće za skijaško trčanje, vezovi svi različiti, štapovi, nedaj bože da upotrebiš iste…. itd. Razrađena strategija, kako prirodnu nepogodu pretvoriti u uspješan posao kojem se svi vesele. Domaći i gosti se dižu i spuštaju po osnježenim površinama a domaći pri tom osiguravajući tu zabavu ostvaruju nevjerojatnu ekonomsku korist.

Oni ratlaki što ravnaju staze, ako i nisu cijeli proizvedeni u Austriji moraju imati bar 60% dijelova iz Austrije. Traktori se rade u Štajeru, i svi nastavci, koji ljeti služe za poljoprivredu a zimi čiste staze, parkirališta, ravnaju zamete snijega.

Hrana koju popapaju turisti proizvodi se na onim još slobodnim brdima ili dolinama koje su ispod 1000 metara, gotovo da nema neobrađene zemlje. Staklenika i plastenika posvuda. Zašto da uvoze hranu kad ju mogu plasirati tamo gdje je i proizvedu. A da ne govorim o mnogobrojnim kravicama po štalicama i domaćem jogurtu, mlijeku, siru i vrhnji koje gosti dobiju za doručak.

I sad kad imaju toliko turističkih kapaciteta, (nastalih na bazi PRIRODNE NEPOGODE) šteta da se ne koristi i po normalnom vremenu, pa su izmislili hodanje po brdima u proljeće, jahanje, boravak u prirodi itd, itd. Vidio sam više bazena na tim hladnim brdima, nego u sunčanoj toploj Dalamciji.

NE ZABORAVIMO DA SU TAKAV RAZVOJ OSMISLILI I OMOGUĆILI ONI KOJI SU U IME NARODA VLADALI U AUSTRIJI. (u razgovoru sa Austrijancima nisam primjetio da imaju o svojim dužnosnicima bolje mišljenje od nas u Hrvatskoj, ali njihovo bazno stanje za ocjenjivanje rada vladajućih je na sasvim drugoj razini nago naše. Dakle i oni očekuju, traže, zahtijevaju bolje vođenje njihove Države.)

Nakon malog izleta u Austriju vratimo se u HRVATSKU:

Ne bismo li i mi mogli izgraditi naš boljitak na nečemu? Evo nama ne treba prirodna nepogoda, kad imamo PRIRODNU POGODNOST tj. PRIRODNU LJEPOTU. Ne trebamo puno da sa takvom obalom i 1246 otoka (67 naseljenih) stvorimo tzv. HRVATSKI MORSKI BREND. Ponavljam ne da dovodimo turiste na ljetno kupanje, nego da populariziramo morske sportove. JEDRENJE, PLIVANJE, RONJENJE, skijanje na moru (ne na vodi, nego na moru, s barem 5 podvarijanti, itd ). I to ne samo ljeti nego tijekom cijele godine.

JEDRENJE: Unatoč tome što imamo zavidne uspjehe u jedriličarskom sportu, do naših građana dopiru sramežljivi izvještaji jedne jedine sportske komentatorice tog sporta. U pisanim materijalima tu i tamo kakav člančić o uspjehu naših jedriličara. A u tom sportu također ima puno disciplina, OPTIMIST, EUROPA, LASER RADIAL, FIN 430, ZVIJEZDA, pa JEDRENJE NA DASKI, I KRSTAŠI.

Jedriličarski klubovi organiziraju brojne regate krstaša na kojima sudjeluje i do 1000 aktivnih natjecatelja – jedriličara. (Viška regata, Mrduljska regata, Sjevernojadranska regata) dok se prosječno po regati okupi 70 do150 jedriličara. Za 2015 godinu prijavljeno je JSH 240 regata od Umaga do Dubrovnika.

Dakle materijala za prikazivanje i objavljivanje u javnim glasilima ima, ali taj sport je manje zastupljen od nogometa, skijanja, rukometa, košarke, pa čak i hokeja. Austrijska TV međutim skijanju i zimskim sportovima posvećuje daleko najviše vremena.

VLASTODRŽAC U HRVATSKOJ ako odluči da je jedrenje strateški sport treba ga popularizirati. Opće poznata je moć TV medija, te je izrečena i rečenica da ako staviš gusku na TV ekran i tamo stoji i gače tjedan dana da će nakon toga to biti naskuplji komad mesa u okruženju.

Poštovani vlastodršci, imate Državnu televiziju koja je u vlasništvu RH. Neka stave samo običan mali OPTIMIST na ekran i neka ga drže na njemu, čak i kad nema programa!

Orjentacija na morske sportove treba biti praćena stvaranjem uvjeta za proizvodnju vlastitih čamćića, sportskih jedrilica, jedara, palubne opreme, odijela za jedrenje, odijela za ronjenje, peraja za ronjenje, maske, obuće za jedrenje, konopa, rukavica i svega što nažalost uvozimo. Od jedrilica krstaša famoznim mjerama Hrvatskih vlastodržaca ostala je živa samo proizvodnja Salona u AD brodovima. A bilo ih se taman pojavilo više od dvadesetak do 2011-te godine. Zamislite, kod nas se ni optimisti, tzv. kadice za najmanje ne proizvode. Jedino od svega razvila se proizvodnja jedara. Ajde bar nešto.

A ono što se u Hrvatskoj proizvede prvenstveno trebaju kupovati Hrvati. Jedan moj prijatelj iz Austrije došao je na more zaboravivši kupaće gaćice. Poznavajući moj stav da prvenstveno kupujem hrvatsko, pitao me je gdje da nabavi hrvatske kupaće gaće? Muk, čak ni to ne proizvodimo, a ugoščujemo milione kupača godišnje (ako netko ipak proizvodi kupaće gaće u Hrvatskoj ispričavam se, ali meni nije poznato).

DAKLE, NIJEDNA MJERA NI STRATEGIJA NEĆE USPJETI AKO JU NE PRIHVATE GRAĐANI HRVATSKE. A TO NIJE TEŠKO. TREBA IM SVE OBJASNITI ŠTO SE ČINI I ZBOG ČEGA SE TO ČINI I TO PUNO PUTA. A HRVATSKA TELEVIZIJA U TOME TREBA ODIGRATI ZNAČAJNU ULOGU. JER JE HRVATSKA I JER JOJ HRVATSKI INTERES TREBA BITI NA PRVOM MJESTU. A I HRVATI JU PLAĆAJU.

Ta orjentacija treba biti popraćena PLANSKOM POLJOPRIVREDOM i VLASTITOM HRVATSKOM PROIZVODNJOM HRANE (molim one ekonomiste znanstvenike da ne skoče odmah na mene zbog te terminologije koja koketira sa planskom proizvodnjom u Socijalizmu).

To je naizgled kompleksno područje (poznati su problemi sa poticajima, otkupom mlijeka, svinjogojstvom, stočarstvom, proizvodnjom pšenice, kukuruza itd..). ALI nije to kompleksno područje, to je jednostavna materija. Vlastodržac se treba odlučiti. Hoće li donositi odluke u interesu naroda i Hrvatske strategije ili će pogodovati interesima trgovačko-uvoznog lobyja. Pogodovanjem proizvođačima kako bi mogli biti konkurentni, a otežavanjem uvoznicima i trgovcima to se može postići. ALI tko će se suprotstaviti moćnima a u ime malih i nemoćnih koji počesto to i ne znaju cijeniti? ONAJ VLASTODRŽAC KOJI VOLI ŽELI OSJEĆA I ŽIVI HRVATSKU. IMA LI TAKVOGA?

Skijaški savez Hrvatske broji 17 zaposlenih, (možda više možda manje, neka oni sami kažu koliko ih je sada, a za vrijeme prelijepih sportskih uspjeha Janice Kostelić bilo ih je sigurno puno puno više i to na njezin račun) a od Zagrebačkog brda Sljemena napravljeno je tzv skijalište iako za tu investiciju nije bilo ama baš nikakvih uvjeta (osim uspjeha Kostelićevih, koje posebno cijenim, i u čijim sam pobjedama neizmjerno uživao). Skijanje je sport u kojem vladaju “brdovite” Europske države, Amerikanci, jedan Japanac, jedan Rus, i podosta statista te srećom za nas Hrvate, u jednom razdoblju fenomenalna obitelj Kostelić.

Zašto nema Engleza u tom sportu ? Jer nemaju interesa, ne mogu ništa zaraditi. 

Jedriličarski savez Hrvatske broji 4 (četiri) zaposlenika. Takmičari mnogobrojnih Država iz cijeloga Svijeta sa svih kontinenata sudjeluju u tom sportu. Hrvatski jedriličari osvojili su mnogo odličja. Popis je u prilogu. I to kontinuirano tijekom desetljeća. Ove godine su dobili za financiranje 4 miliona kn. Od sponzora ne mogu puno očekivati kad nemaju ni približnu medijsku podršku kakvu ima skijanje.

HRVATSKA IMA SVE PREDUVJETE I PRIRODNE MOGUĆNOSTI DA OD TOGA NAPRAVI SVOJU STRATEGIJU RAZVOJA i pokrene proizvodnju.

I još jednom: Ovo nije priča o sportu. Ovo je priča o Hrvatskoj i njezinim poslovnim mogućnostima kroz sport koji joj teritorijalno najbolje odgovara za ostvarenje poslovnog uspjeha na ovim prostorima.

Sa sportske strane gledano Ivica i Janica su sportski heroji koji su u potpuno stranom sportu i okruženju riskirajući zdravlje pa i život, pobijedili i donijeli nama ljubiteljima sporta u Hrvatskoj neopisive užitke.

Volio bih kad bi nastavak svojih sportskih aktivnosti i svoju stečenu popularnost našli u morskim sportovima, evo npr jedrenjem na krstašima. A time i nastavili svoje poslanje s izraženom domoljubnošću. Ja bih bio presretan kad bi Ivica odjedrio samnom koju regatu, ali to bi sigurno bili i daleko bolji i uspješniji regatni skiperi (sa svjetskim i europskim uspjesima) kod kojih bi mogao uhvatiti bit, čar, ljepotu i neizvjesnost tog sporta.

Dakle ovo je priča o poslu.Sport je htjeli mi to ili ne postao veliki POSAO. Na osnovu popularizacije sporta koji odgovara Hrvatskoj mogli bi razviti posao koji bi nam donio novostvorenu vrijednost a time i boljitak.

Vlastodržac je na potezu. On drži i troši naše novce, a za ovakvu strategiju mu ne trebaju nova ili dodatna sredstva. Treba samo donijeti niz ciljanih odluka kojima bi se stvorila pozitivna atmosfera za ostvarenje ovakve strategije. To spada u domenu politike.

Želimir Mazor

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *