Header

CV Mazor

ŽELIMIR MAZOR (vrlo skraćen životopis)

Zagreb, Cvjetni trg, Jelačić plac, Gornji grad, Tuškanac, moje djetinjstvo. Balkan kino svaki dan, kad sam se rolal po balkonima u Balkan prolazu gdje smo stanovali. Rolanje po Kazališnom trgu, haračenje po Tuškancu, sva dvorišta i ulazi su imali neke naše tajne prolaze. Osnovna u Bogovićevoj ulici pa u Varšavskoj, Učiteljska 10 Gimnazija u Medulićevoj. U ranoj dobi me majčica odvela u PIK Pionirsko Kazalište i to na balet u klasi Milane Broš. Mene na balet ? Kao mali je živahan pa da se ispuše. Jedva sam se zvlekel iz tog baleta, zapravo spasila me Zvjezdana Ladika prva hrvatska režiserka koja je rekla dajte tog problematičnog malog meni u dramsku. Sa tim kazalištem poslije ZKM-om proputoval sam cijelu Jugu, a dobar dio Evrope (tad je bila Evropa a ne Europa). Naigral sam se svih mogućih živina, od miša, žabe, zeca poštara, ježa, mačke, s mačkom sam i završio, još kao student sam odigral zadnju predstavu Mačka Đingiskana i Miki Trasija od Vesne Parun.

Dakle, pjesma, svirka (klavir i gitara), gluma, teatar, sport, prvo karate kod Emina Topića, pa nogomet, ragbi u Zagreb klubu i odoše tinejđerske godine. Treba nekaj studirati. A kaj ? Naravno za zagrebačkog dečka ili medicina ili pravo. Ali ne. To mi je sve zgledalo nekak poznato, dosadno, jednostavno, ono o čem fakat nisam imal pojma bila je tehnika i struja. Na FSB su me odmah primili zbog dobrih svjedodžbi, a na Elektrotehnici sam polagal prijemni, i prošal. I kaj sad ? Strojarstvo je tada bilo najcjenjenije, ono vrh vrhova, a meni potpuno nepoznato, i odlučio sam se za FSB. Prva godina horor. Nikad toliko nisam učio, dan noć. Nisam imal pojma uopće kaj su to npr. Nauka o metalima? Ili Nauka o čvrstoći? Mehanika I i II. I onda prvi stresovi. Nakon 6 mjeseci pol studenata je moralo otpasti jer nisu prošli šiber … Ludnica. I to kakvi studenti? Za mene inženjeri, jer su došli iz Klaićeve tehničke, iz Bakarske pomorske itd. Ali ako nisu savladali šiber, nema dalje, fucuj doma. Plakal sam za njima, ali sam nastavil i naravno opal tu prvu godinu ko mačak s krova. Nacrti su mi bili najuredniji ali sa smiješnim greškama, obično bi zavaril osovinu sa ležajem, ili bi napravil presjek iz nacrta, naravno, kad nisam razmel kaj crtam. Zato sam ljeti počeo pomagati kod mehaničara u Crikvenici gdje smo imali vikendicu. Danonoćno smo raskapali stare TAM-iće, kočnice, getribe, generalke motora, ispod noktiju sam imao trajno zatamnjenje. Ali mi se u glavi nakon toga lagano prosvijetlilo. Ukratko, postao sam fan tehnike, sve sam si razjasnio, sve što sam prije crtao bez veze, sad mi je imalo smisla. Stjecajem okolnosti počeo sam konstruirati ali i izvoditi alate za špricanje. Moj Striček je imao dvije stare hidrauličke Špric mašine, i ja sam sad provodio veći dio vremena pod njima. Problem je bio u tome što su iste bile u Tkalčićevoj ulici, kojom bi navečer cirkulirali komadi, a ti nesmeš nos pomoliti van jer smrdiš po PVC-u ili po ulju, ili po neznam već čemu. No dobro, napravil sam svakakve alate, npr za KARBON ljepila sa onom malom žličicom, pa drške za turpije, za SILU Rapid koje su prije bile drvene, itd. Pa Janjevcima za češljeve, pa neke kuglice, razne đinđuve .. itd.

Bio sam stari student, sa masom nepoloženih ispita kad eto sretnog li trenutka, moja draga ostane u blaženom stanju, i za čas nas je bilo troje. Vrag je zel šalu, pa sam ubrzanim stilom položio preostala 22 ispita (slovima: dvadeset i dva) za cca 1 godinu i dva mjeseca, i diplomirao na Materijalima. Diplomski rad: Izbor aluminijskih materijala računalnim putem. Dakle napravio sam algoritam i program za izbor aluminijskih materijala, prof Filetin je bio mentor, a program u Basic-u tada prvom komunikacijskom kompjuterskom jeziku napravio je jedan lik sa Filozofije koji je znao programirati na Basic-u. Ja sam čučao na Kazališnom trgu u Multimedijskom centru danima dok mi program nije prošao, jer se to na dnevnoj bazi dva puta kvarilo i rušilo. Kompjuteri koji su bili u dva ogromna ormara imali su memoriju i procesor veličine kao danas u nekom slabijem mobitelu. Moj diplomski i prof. Filetin potaknuli su računalni odjel na FSB-u. A taj moj završni rad se zapravo sastojao od jedne velike tablice smotane na A4 i kompjuterskog ispisa programa na cca 30-tak stranica.

Zbogom studentarija, zbogom kazalište, eto mene u JNA. Nakon kratke osnovne obuke premješten sam hitno u Kabinet za tehničku obuku za inžinjeriju u oficirskoj školi u Karlovcu. Držao sam nastavu iz motora, itd. Kabinet je bio fenomenalno opremljen, modelima motora pesječenim na pola koji su se vrtili, grafoskopima, diaskopima, imali smo kino dvoranu, i dvoranu za praktičnu obuku u vožnji. Posjeta moje drage i eto nama još jedne djevojčice. Nakon povratka iz JNA bilo nas je uskoro četiri. Po izlasku iz JNA mogao sam birati između gotovo svih tvornica u Zagrebu od TPK-a, Prvomajske, TEP-a Elektrokontakt-a, raznih projektnih biroa i slično. Međutim silno su me trebali u Centru za obrazovanje 8. svibnja, popularni ŠUP, škola učenika u privredi. Naime famozni komunistički mislilac u školstvu drug Šuvar pokrenul je baš te godine tzv Šuvaricu, tj. htio je izjednačiti sve škole pa tako i ŠUP u izgledima za daljnje školovanje na Fakultetu. Tako se za mehaničare, tokare, strojobravare, alatničare, zlatare, finomehaničare itd. pojavila još jedna godina školovanja i trebalo je predavati tzv TEHNOLOGIJE ZANIMANJA za pojedine struke, te tehnička crtanja, primjenjene matematike, da ne duljim, napravio sam oko 20-tak programa tehnologija zanimanja i svake godine predavao (odnosno zajedno sa đacima se učio) ta zanimanja. Uvijek nešto novo. Išao sam na pedagogiju, andragogiju i psihologiju na Pedagoškom u Savskoj, jer kao strojar u školstvu sam bio samo nastavnik.

I onda mi je Striček koji je šprical i dalje svoje kutijice za ljepila i one male žličke, našel vlastiti posel za Jugohospitaliju. E sad pazi, delal sam kutijice za sputum (to je uzorak pljuvačke) čaše za urin (to su one konusne gradirane u koje se uriniralo kod lječničkog pregleda), a ak bu sreće onda budu i one za stolicu (te su sa malom žličicom na poklopcu). Kratko, proizvodio sam čaše za pljuvanje, za pišanje i za sranje. (Oprostite na izravnim terminima). Išel sam u Njemačku sa jednim pajdašom koji je imal ideju da proizvodi šerafe i proizvodil ih je. Dovlekli smo celi vagon polovnih strojeva, i tada je došla i moja špricmašina kojom sam počel proizvoditi svoje proizvode, tada u domaćoj radinosti. (To je bilo isto kak i obrt ali moglo se delati doma). Radio sam uglavnom manje ali zahtjevnije serije od posebnih materijala, a usput sam napravio i alate za čepove za prvu hrvatsku kozmetičku kolekciju LEONE. Cijeli podrum u zgradi u Centru grada sam pretvorio u radionu, moral sam ostalim stanarima platiti njihove podrume, mislio sam da će mi izrasti vuha i zubi kak štakoru, ali eto prošal sam bolje od likova iz filma Krste Papića.

Nakon pet godina rada u prosvjeti, (vratio sam dug društvu za svoje obrazovanje), malo mi je već i dosadilo, dobio sam poziv da odem raditi u MONTER Vodopogon. Instalaterstvo, cjevarstvo, gradnja. Tamo sam ubrzo postao ruk. Razvoja i novih tehnologija. Di ćeš ljepše. Opet zabava. Sve novo, moja zadaća. Inox je tada bio nova tehnologija, bazeni su se počeli pročišćavati Culligenovom tehnologijom, to je uveo kolega dipl. ing. Zgaga, prvi puta su uvedene na Vojnoj bolnici u Dubravi PVDF ciijevi za vodu, pa je i to trebalo riješiti. Liječilište Naftalan bilo je prepuno raznih mojih izmišljotina, dizni za masažne bazene, strujanjem vode u malom bazenu, i svašta još. KSB pumpe potopljene, čudo neviđeno, ugradili smo ih 2 komada u Kanalizaciju u Jakuševcu. To je onda sve bilo NOVO. Tada sam odradio i dugotrajni posao prebacivanja predstavništva najvećeg proizvođača pumpi u Evropi, Njemačkog KSB-a u Monter, prije je predstavnik bio Univerzal Beograd.

Nakon cca 5 godina, nova promjena. Pozvali me u ASTRU Mašinoimpex, nekad najjača vanjskotrgovinska tvrtka u Hrvatskoj. Pošto sam bio znatiželjan evo mene opet u Varšavskoj. Savjetnik za vanjsku trgovinu. Sad sam pak trebal ići na Ekonomski faks gdje sam polagao nekih 6 predmeta i engleski za Uvjerenje o položenom posebnom stručnom ispitu za vršenje vanjskotrgovinskog prometa. To sam obavio. Osim tehničkog savjetovanja, radio sam složenije ponude, npr. Ciglane za Rusiju, manju hidroelektranu za Finsku koju sam čak i prodao i tak, mic po mic eto 1990-te, počinje se nešto kuhati u Lijepoj našoj, mene zovu natrag u Monter, tamo treba projektirati preseljenje u Jankomir, i taj projekt sam izgurao, kao i kompletnu novu sliku tvrtke u pretvorbi, dakle, memorandumi, znak, logotip, i ne izdržavši više frustraciju prilikom ratnih zbivanja i pada Vukovara, odoh ja u domobrane svojom voljom. Nitko mi nije bio kriv. Vojni put ćemo preskočiti i evo mene u ljeto 1992, trebao bih se vratiti u pretvorenu tvrtku iz koje sam otišao u domovinski rat, ali…. Ne vraća mi se više ni u čiju, ni u kakvu tuđu tvrtku. Otvaram svoju, misleći da imam puno znanja i vještina i kako će to biti lak posao zaraditi veliku lovu.


Ajoj siga i pomagaj. Koja zabluda. U velikoj firmi, što zamislim to i provedem. Dobave mi dobavljači sve što mi treba, trebam bankovnu garanciiju? Nema problema, samo velim računovodstvu i eto stiže, treba nešto poslati, pozoveš DHL već leti. Obavim posao, investitor sretan, lova do krova. Ne za mene, za OOUR, ili SOOUR. Mene potapšaju po ramenu, bravo momak ide to tebi.

Brzo sam shvatio da ne mogu ni ponuditi složene projekte, jer za njih mi nitko neće dati garanciju, da su troškovi bilo kakvih mojih inženjering ponuda preveliki i preriskantni za mene samog. A Banke me ne poznaju. Naime nisam nikada bio član niti SKJ, a ni HDZ-a, zapravo niti jedne stranke. I što sad? Mogu raditi samo ono što mogu sam isfinancirati, sam kupiti, prodati, napraviti vlastitim sredstvima itd. Ono kao Rokfeler kad je glancal jabuku, kupil za 1, zglancal i prodal za 2, pa kupil dve za 2, zglancal i prodal za 4. I tak 10 let sve dok mu nije umrla bogata tetka i ostavila ogroman imetak. Pročitao sam u nekom Njemačkom časopisu koje su tada bile najperspektivnije djelatnosti, koje će u budućnosti biti tražene. Prvo su bili kompjuteri, drugo su bili numeričko upravljani strojevi, treće, ne sećam se, ali znam da je peto bilo kompresori i pneumatika. Obrazloženje je bilo da je hidraulika zmazana i da pneumatika može savladati sve veće i veće snage, a i u upravljanju je sve više prisutna. I eto mene u Austriji, tvrtka AGRE, ja bi radio sa Vašim kompresorima. Oni kažu, samo ti radi, mi smo uz tebe. Prvo sam napravio nekoliko priručnika, kataloga, pisao brojne članke o pneumatskim alatima, kompresorima itd. Ne za novce nego za svoj reklamni kutak. I tako je počelo. Obišao sam cijelu Hrvatsku, savjetovao, prezentirao novu tehnologiju, izradio ponude, da se vidi i kolko to košta. Da skratim. Od onda sam instalirao oko 460 vijčanih kompresora na području Hrvatske i BiH. AGRE, MAHLE, DEMAG, BROM WADE, Comp Air, ALUP ALMIG AIRKO. Sve privatnim tvrtkama. Jedino što je išlo za državne tvrtke bili su kompresori za gašenje požara za helikoptere MI 8, tzv ZRAKOMLAT 10, koji su pogonjeni strujom koja se proizvodi u helikopteru (28 V). Made in CRO, naš uradak, moja vlastita izmišljotina.


Supruga i ja izgradili smo vlastiti radni prostor u Lučkom, skladište, kancelarije i servisnu radionu, i kompresori kao i oprema za stlačeni zrak su naša cjelodnevna zabava. Naravno imamo svoje kolektore za toplu vodu, struju proizvodimo preko solarnih panela, tu i tamo napravimo nešto novo.

Prošlih godina smo onako iz zafrkancije preradili stari Renault Clio u električni automobil, doslovce s materijalom iz otpada. Uspjeli smo udovoljiti svim propisima i registrirali smo ga. Vozimo se do 70 km na sat i oko 60 km sa jednim punjenjem.

Imao sam nekoliko nadimaka. Prvi mi je bio Biberče po istoimenoj ulozi u predstavi PIK-a, a od ZKM-a sam dobio ime MIKI po imenu mačka Miki Trasija, na nogometu me zovu Gatuzo, prijatelji me zivkaju Maza, na jedrenju Dalmatinci kažu Žele, u ratu su me zvali Rambo? ali u poslovnom i radnom odnosu svi su me zvali inženjer Mazor.

  • Izradio sam design za ručke za turpije za JUGO RAPID, (Sila-Rapid) i alate za proizvodnju istih u 4 različite veličine
  • Izradio sam i izumio razne alate za proizvode od PE, za neke češljeve, kuglice, razne konstruktivne elemente za električarstvo, dizajnirao sam i proizvodio kutijice za sputum i konusne čaše za urin za Jugohospitaliju (Hospitaliju) za cijelu bivšu SFRJ.
  • Izradio sam programe tehnologije zanimanja za stukovnu školu u kojoj sam radio za tzv. Šuvaricu. Od ljevača, mehaničara, automehaničara, alatničara, bravara, do kovinopojasara.
  • Izradio sam veliki broj novih rješenja za lječilište Naftalan u Ivanićgradu, gdje je Monter bio izvođač.
  • Izradio sam precrpnu stanicu za kanalizaciju u Jakuševcu, ugradnjom KSB potpopljenih pumpi za Zagrebačku kanalizaciju. Tada najveća stanica u Istočnoj Evropi. 2 x 75 kW
  • Digao sam 16.000 kg x 2 Trane-ove klima komore na 100 metara u poslovnoj zgradi u Varšavi bez dizalice? s vitlom. Uštedio pola mil. dolara.
  • Isposlovao predstavništvo KSB pumpi Njemačka za Hrvatsku, tj. Monter.
  • Isposlovao predstavništva AGRE, AIRKO; Austria, MAHLE, ALUP, ALMIG; Njemačka, KTC Italija.
  • Izgradio sam vlastitu jedrilicu i opremio ju.
  • Izgradio sam poslovni prostor, skladište radionu i kancelarije.
  • Izumio sam i izradio kompresor zrakomlat 10 za MUP i Vatrogastvo, za gašenje požara iz helikoptera. 8 komada.
  • Izradio sam solarni sustav za grijanje tople vode, na našem objektu.
  • Izradio sam solarni sustav za proizvodnju električne energije na našem objektu.
  • Organizator i pokrovitelj nogometnog turnira koji se tradicionalno održao 14 puta. Korona je prekinula tradiciju. Organizator nekoliko teniskih turnira…
  • Izradio sam električni automobil. Odnosno preradio stari Renault Clio na električni pogon, atestirao ga i registrirao. Radimo još dvije slične prerade.
  • Ulovio sam barakudu od 7,5 kg na panulu. Tri dana smo ju jeli.

Intenzivno radim na cincilatoru, još nije gotov.
Gimnazija, Fakultet Strojarstva i brodogradnje, Mornar motorist (skiper kat C), Pedagoška akademija (pedagogija, andragogija psihologija), Uvjerenje za rad u vanjskotrgovinskom prometu, zahvalnica i spomenica domovinskog rata 1990-1992.

Želimir Mazor